29.06.2019.

Vergessen Sie nicht den Sonnenschutz

Puno je prošlo na Kalendaru od mog odlaska, pet mjeseci i tri dana. Kao da sam od-sanjao to vrijeme, boli pomisao na tu bolesno-brzu prolaznost vremena. 
Došao sam iz ničega, i napravio ono što sam želio "otići što dalje od tog sistema, od ljudi - od onih koje poznajem i onih koje ne poznajem, od nepravde, licemjerstva, raditi za ništa" jednostavno morao sam otići.
Bilo je tu želje za avanturom,  želje za nečim drugim,  želje da svoju priču pišem negdje drugo, sa drugim ljudima i pod drugim nebom. Ono gdje sam bio i ono što sam do tada vidio bilo je premalo za moju vrelu i nemirni krv.
Bilo bi nezahvalno i glupo da kažem da dole nisam imao sve osim dobrog posla. Da sam imao ovo drugu, vjerovatno ne bih bio na mjestima kroz na kojima nisam ni u snu mislio da ću biti i imao ono što trenutno imam.

Mudrost je često ne dobiti ono što želimo u određenom trenutku života, ali nećemo sad o tome. To ću ostaviti  fejzbuk mudracima čije statuse svakodnevno čitam po fejsu.
Prije nego što sam došao, odlučio sam da ovu godinu dam ovoj firmi i ovim ljudima. Druge opcije nije bilo. Mnoge sam prokockao pa mogu i ovu 28-mu možda najbolju da poklonim vremenu i cilju.
Nakon toga idem dalje po već isplanirano scenariju. Sa kiselim smiješkom vlastitog uspjeha i potrebnim iskustvom kojeg sam relativno brzo prekuca, kao na Super Mariju. Pozdrav za raju Super Marija i Nitenda.
Početak je bio priča za psihologa - greške, stresovi i zadnji euri u dzepu. Često se prisjetim toga i svaki put boli. Bez grešaka i boli napredak ne postoji.
U nekim trenucima dok pričam sam sa sobom često se zahvalim ljudima koji nisu vjerovali u mene i koji me ne vole. Postoje  neki kojima bih pružio ruku i rekao hvala ti što si me mrzio i što me možda i dalje mrziš. Vi ste jedan od razlog žašto sad planiram ljetni odmor na Tajlandu a zimski u Kitzbilu.
Pješčana plaža i neko jezero u blizini Frankfurta, pored ledeni čaj od litar ipol iz Lidl-a od 0,49 centi kojeg mnogo volim, tri banane i kutija cigareta"trentak "inspiracije".

26.01.2019.

Niz bez kraja

Od početka je sve bilo teško , upornost i želja za promjenom i odlaskom su bili preveliki. Desilo mi se ono najgore što se moglo desiti u ovome trenutku.
Volio bih da je ovo sad san , da ga prespavam i probudim se sa strahom i srećom da to nije bilo stvarno.
Ovaj put je stvarno i bolno kao nikad do sada. Vjerovala je u mene a ja sam pao na prvoj stepenici, za me teškoj ali ne koliko za njim ili možda grijesim.
Imam još jednu šansu , ostalo je sve u bozijim rukama. Pretežak je to teret na leđima bio , slomio me 'prokleta brzima i nonšalatnost i pad koncetracije i opuštenost.
Po ko zna kojo put ove godine imam osjecaj da ovo ne mogu izdržati.
Sad je u glavi samo jedno , iskupiti se odmah ali to je nemoguće.
Moram se strpiti i izdržati , nestrpljenje je moja bolna tačka koja me prati već 27 godina - patit ću uvijek od te teške bolesti.
Nisam želio da ih iznevjerim ali to se desilo, dug i težak je put do iskupljenja satkan sa mnogo rada i patnje.
Mrlja će ostati i bit će zapisana u arhivi moga života kao jedna od najtežih.
Vid mi je totalno oslabio zadnjo dana, vjerovatno od nespavanja i loše hrane koje je bilo jako malo.
Sve je moglo biti drugačije ali nije , to sam ja i to ću uvijek biti ja.
Osjetim strah od neuspjeha, to je možda najgori osjećaj koji se može desiti kada sve uložiš i nemas gdje nazad.
Minute ne prolaze brzo, hiljadu kila je na njima ali tako to ide i uvijek će ići.
Daleko sam od kuće i baš mi ni malo ne fali, kao da je nema i ne mora nikad-sad mi je suvišna i nepotrebna.
Ne želim ići nazad dok se ne iskupim barmalo, želim ostati što duže i zavrsiti bez grešaka.
Tada će vjerovatno biti lakše- treba to dočekati.
Osjećaj da nastavim je prljav i ali jasan, 120eura u dzepu i ništa iza sebe mi ne daju nazad.
Tako je to kad prokockas kralja na početku, ostalo je sve čupanje.
Dug je to put bio - zato je tako bolno , ali ću utvrditi jednu stvar koju sam znao i još vise je podebljati u svojoj glavi "svi te napuste kad je teško - osim roditelja koji su uvijek tu" oni su jedino iskreno što imam.
Ne govorite im teške trenutke, bit će bolje za njih. Čuvajte ih više nego što čuvate sebe :)


Stariji postovi

Teren je težak Sudija te krade Igraš kao autsajd
10018