03.10.2017.

O1:20

Prekucam normu na poslu , dođem kući, jedem, zavučem se pod deku i ne mogu da zaspem. 'Preumorna nesanica' tako ću je zvati.

Ima li neko za vikend da nije otišao na prokoško, ja mislim pola njih je tu da se mogu malo osvježit slike na instagramu.
Jebote pičvajza tog. Onaj digao ruke okrenut leđima kao da je osvojio Mon Everest ,onaj puši nargilu i stavio neke rejbanke kao da je na Palma de Majorci, neka u 'uznogu-guznoj' trenerci-sve ispalo kao u šupljom cekeru, ona u nekim papama u obliku zeca, raspad sistema.

Skupili smo se nakon par mjeseci i odradili jednodnevnu turu, bilo je osvježavajuće. To je već postala tradicija da ponekad trknemo do nekog planinskog vrha.
Snijeg - skije , već par mjeseci unazad razbolim se na tu pomisao. Izdržat ću još malo

01.10.2017.

Igra bez kraja

Žao mi je što ne idem, Split je divan grad (pretpostavljam).
More ,večernje šetnje, blaga zimska klima, bijeg od samog sebe-bijeg od poznatog.
Lijek bez recepta, terapija bez dijagnoze.
Lova na nivou, iskustvo u paketu.
Dobijem mogućnost, pojavi se još jedna, treća je na vidiku, vječita borba u zadnje vrijeme.
Šta odabrati ,šta odbaciti.
Ponekad mi se čini preteško, guši me , baca u razmišljane i lutanje napuštenim hodnicima mozga...
Sve se to na kraju pretvori u nervozu koja je tu zbog straha od lošeg izbora.
Možda je mudrost u dizanju sidra ,možda u saburanju i čekanju-ko će ga znati.


Stariji postovi

Teren je težak Sudija te krade Igraš kao autsajd
6810