25.07.2017.

Socijalna Fobija

Često me ljudi pitaju zašto ne izlazim uveče
Noćni život, klubovi i sve te stvari
I to mi tako kažu kao da mnogo propuštam
I da su oni koji tako čekaju zore nečim posebnim nagrađeni

A šta propuštam?
I koga propuštam?

Buku, iživljavanje, dokazivanje u kome ne želim da učestvujem
I u kome mi je dosadno
I sve mi je to, nekako unaprijed, već viđeno
Kao toliko puta odgledani film

Tako sam se osjećao i kada sam pokušao da izlazim
Oko osamnaste

Sve vrijeme sam mislio da mi nešto fali
Dok sam posmatrao čitav taj svijet kao u nekom paralelnom univerzumu

Onda sam shvatio da će stvarno nešto da mi fali
Ako nastavim da radim mnogo šta samo da bih udovoljio većini

Pritom ne pijem, ne pušim, nisam baš lahko prilagodljiv
Osim kada je u pitanju pravi susret
I nisam opušten na način koji se danas traži
U prevodu – samo se opusti, budi cool i uživaj

U čemu da uživam?
Dok se tresem u masi i vrtim glavom
Dok odmjeravam i dok me odmjeravaju
Dok sa drugim nazovi alfa mužjacima glumim alfa mužjaka

Volim noć ali za nešto drugo

Duge šetnje pustim ulicama sa dragom osobom
Ili ono kada ogladniš posle ponoći i čitav grad je tvoj
Dok koračaš do jedine prodavnice koja radi
Ili čitanja i razmišljanja
Planovi, odluke
Vrijeme za ljubav, nježnost, toplinu
Vrieme koje jedino imaš samo za sebe
Ili za nekoga do koga ti je stvarno stalo
Vrijeme za san
Još toliko toga

Samo ne masovne pijanke
Samo ne vječito čekanje da se nešto zanimljivo desi
Da neko nešto kaže ili uradi

23.07.2017.

Ich bin müde

Već danima sam fizički preumoran , psihički istrošen, emocionalno nedefinisan.
Dva dana radim obuku u firmi prva -druga smjena, treći slobodni dan koristim za moj dodatni posao koji me do kraja istroši i tako u krug već dvadeset dana.

Konstantna komunikacija sa ljudima, konstantno novi izazovi , konstantna borba sa vremenom, brzim snom i okolinom.
Osjećam se kao istrošena i istrošena prvodavačica ljubavi koja stoji na nekom uglu dok umorno žvaće žvaku i gleda nezainteresovanim pogledom prolaznike .
Znam šta je rješenje: tri dana tišine i mira u nekoj zabačenoj kolibi ili možda mali gradić na moru gdje me niko ne poznaje.
Malo mi fali da se spreman vratim u igru ali često to malo nemamo kad nam treba.

Kupim neki dan sportski sat , čovječe to zvoni kad hoće ,nakon 01: 00 do 06:00 podupla alarme.
Dvije večeri patnja živa, sve dok nisam skužio gdje se gasi alarm.
Štaš nove tehnologije a čovjek se sve manje edukuje.
Ali haj valja sad bar znam da ima alarm.


Stariji postovi

Teren je težak Sudija te krade Igraš kao autsajd
5575