26.01.2019.

Niz bez kraja

Od početka je sve bilo teško , upornost i želja za promjenom i odlaskom su bili preveliki. Desilo mi se ono najgore što se moglo desiti u ovome trenutku.
Volio bih da je ovo sad san , da ga prespavam i probudim se sa strahom i srećom da to nije bilo stvarno.
Ovaj put je stvarno i bolno kao nikad do sada. Vjerovala je u mene a ja sam pao na prvoj stepenici, za me teškoj ali ne koliko za njim ili možda grijesim.
Imam još jednu šansu , ostalo je sve u bozijim rukama. Pretežak je to teret na leđima bio , slomio me 'prokleta brzima i nonšalatnost i pad koncetracije i opuštenost.
Po ko zna kojo put ove godine imam osjecaj da ovo ne mogu izdržati.
Sad je u glavi samo jedno , iskupiti se odmah ali to je nemoguće.
Moram se strpiti i izdržati , nestrpljenje je moja bolna tačka koja me prati već 27 godina - patit ću uvijek od te teške bolesti.
Nisam želio da ih iznevjerim ali to se desilo, dug i težak je put do iskupljenja satkan sa mnogo rada i patnje.
Mrlja će ostati i bit će zapisana u arhivi moga života kao jedna od najtežih.
Vid mi je totalno oslabio zadnjo dana, vjerovatno od nespavanja i loše hrane koje je bilo jako malo.
Sve je moglo biti drugačije ali nije , to sam ja i to ću uvijek biti ja.
Osjetim strah od neuspjeha, to je možda najgori osjećaj koji se može desiti kada sve uložiš i nemas gdje nazad.
Minute ne prolaze brzo, hiljadu kila je na njima ali tako to ide i uvijek će ići.
Daleko sam od kuće i baš mi ni malo ne fali, kao da je nema i ne mora nikad-sad mi je suvišna i nepotrebna.
Ne želim ići nazad dok se ne iskupim barmalo, želim ostati što duže i zavrsiti bez grešaka.
Tada će vjerovatno biti lakše- treba to dočekati.
Osjećaj da nastavim je prljav i ali jasan, 120eura u dzepu i ništa iza sebe mi ne daju nazad.
Tako je to kad prokockas kralja na početku, ostalo je sve čupanje.
Dug je to put bio - zato je tako bolno , ali ću utvrditi jednu stvar koju sam znao i još vise je podebljati u svojoj glavi "svi te napuste kad je teško - osim roditelja koji su uvijek tu" oni su jedino iskreno što imam.
Ne govorite im teške trenutke, bit će bolje za njih. Čuvajte ih više nego što čuvate sebe :)

29.07.2018.

Hallo Helmut

Diplomirani profesor sporta ,trenutno nezaposlen. Ponekad radi na građevini, ponekad sa turistima sa lošim engleskim. Čvrst Bosanski karakter natopljen vjerom i ponosom. Snalažljiv i hrabar, čovjek akcije i dijela. Romantičan i slatkoriječiv kad treba , odbojan i grub kad zasluže. Crna kosa i gusta brada. Zanimljivog humora, prefinog i elegantnog stajlinga. Pričom baca na tradiciju i moral, izgledom na bankara koji je skinuo kravatu i krenuo kući. Razapet između moralnog ludila i tradicionalnog poštenja.

Ona je sve ono što on nije, holanđanka , navikla na strasti , dernek i dobar provod. Miriše na seks, zrači strastima divljim i neobuzdanim. Probala je ono što on nije ni zamišljao. Tetovaže su njen nakit ,kratki šorc svakodnevnica- alkohol vikend hobi. Elegantna i profinjena, kulturu pokreta i pričanja ima u genima, kada je nešto strano brzo se prilagodi.

Srela je drugi svijet, stran -dalek ali privlačan. Za nju nešto novo, nešto drugačije -za njega ništa novo sve već viđeno. Zaigrali su igru, ona mu se nudila -on je odbio. Ostao je dosljedan sebe a ona iznenađena i zbunjenja. Znate kako to ide "kada nešto ne dobijete na prvu" to poslije još više želite.

Život će nastaviti dalje a oni će se sjećati tog dana , trenutka i mjesta. Kao i mi koji smo bili prisutni. Možda će ga nekad nekome ispričati - možda i ne, ali jedno je sigurno zaboraviti ga neće.


Stariji postovi

Teren je težak Sudija te krade Igraš kao autsajd
9627